HomeHome  CalendarCalendar  FAQFAQ  SearchSearch  MemberlistMemberlist  UsergroupsUsergroups  RegisterRegister  Log inLog in    

Share | 
 

 O mom gradu.

Go down 
AuthorMessage
MaryAnn

avatar

Posts : 115
Join date : 2013-01-29
Age : 22

PostSubject: O mom gradu.   Thu Feb 21, 2013 7:36 pm

Poznatija mesta u vasem gradu, istorija, po cemu je bitan, kako je dobio ime... bla bla


Kruševac je kao svoju prestonicu podigao knez Lazar 1371. godine. Prvi put se pominje 1387. godine, u povelji kojom knez Lazar u svojoj utvrđenoj prestonici potvrđuje ranije trgovačke privilegije Dubrovčanima. Grad je postao privredno i kulturno središte Srbije. Mesto iz koga se rukovodilo i koje je davalo inicijativu za organizaciju države.
Predanje kaže da je Kruševac dobio ime po kamenu krušcu, oblom rečnom kamenu kojim je većim delom grad i sazidan.
Posle Kosovskog boja, Kruševac postaje prestonica vazalne Srbije kojim upravlja Milica, a kasnije njen i Lazarev sin, despot Stefan, koji kasnije prestonicu seli u Beograd. Turci napadaju Kruševac više puta a osvajaju ga tek 1427., posle smrti despota Stefana. Od 1444. godine, Kruševac je u rukama Đurđa Brankovića, a Turci ga konačno porobljavaju 1454. godine. U to vreme ima tursko ime Aladža Hisar (Šareni grad). U vreme Velikog bečkog rata 1689. grad je bio oslobođen od Turaka. To se desilo još dva puta u XVIII veku: 1737-1739. godine i za vreme Kočine krajine, 1789. godine. Grad je vraćen Turcima 1791., Svištovskim mirom. Kruševac je konačno oslobođen od Turaka 1833. godine. Posle oslobođenja grad počinje naglo da se razvija i napreduje, i postaje jedan od većih regionalnih centara tadašnje Srbije.


Last edited by MaryAnn on Fri Feb 22, 2013 11:03 am; edited 1 time in total
Back to top Go down
View user profile http://maryann996.tumblr.com/
red john

avatar

Posts : 105
Join date : 2013-02-06
Age : 23
Location : zagreb hrvatska

PostSubject: Re: O mom gradu.   Thu Feb 21, 2013 7:40 pm

Stara jezgra današnje gradske četvrt Gornji grad – Medveščak, ujedno i grada Zagreba, započela je svoj gotovo tisućljetni razvoj na dva brežuljka, razdvojena potokom Medveščak koji je s podnožja Medvednice tekao prema Savi trasom današnje Medvedgradske i Tkalčićeve ulice. Na istočnom je brežuljku nikao biskupski Kaptol, a na zapadnom naselje Gradec – Grič.
Zagrebačku biskupiju na Kaptolu utemeljio je ugarski kralj Ladislav 1094. kada je započeta i gradnja prvostolnice – crkve Sv. Stjepana. Katedrala je dovršena tek nakon 123 godine, 1217., a od tada, zbog potresa i požara, više je puta obnavljana, preuređivana i dograđivana. Svoj današnji izgled dobila je tek 1895. obnovom i preoblikovanjem nakon zadnjega jačeg potresa (1880.), prema zamislima arhitekata Bollea i Schmidta. U drugoj polovici 15. i na početku 16. st., u vrijeme najjačih prijetnji turskih osvajača, oko Kaptola su podignuti obrambeni zidovi i kule, velikim dijelom sačuvani do danas. Godine 1334. zagrebački kanonici naseljavaju kaptolske kmetove u blizini svojih domova, sjeverno od Kaptola. Tako nastaje naselje, današnja ulica, Nova Ves, koje je, zajedno s Vlaškom Vesi, također današnjom ulicom, smještenom podno južnih kaptolskih bedema, pod jurisdikcijom Kaptola.




Gradec je darovnicom kralja Bele IV. 1242. proglašen “slobodnim i kraljevskim gradom na brdu Gradecu zagrebačkom”. Grad je tim aktom dobio položaj feudalca odgovornog izravno kralju. Građani su, među ostalim, stekli pravo da svake godine biraju “gradskog suca” (gradonačelnika) i da upravljaju gradskim životom. Pritom su preuzeli i određene obveze. Izvršavajući jednu od njih, u razdoblju od 1242. do 1266., utvrdili su grad bedemima i kulama. Gradnjom zidina Gradec je dobio urbanistički lik prema kojemu i danas prepoznajemo Gornji grad. Prateći oblik brežuljka bedemi opasuju grad u formi nepravilna istokračna trokuta s vrhom kod Popova tornja, na sjeveru, i osnovicom na Strossmayerovu trgu, na jugu. U grad se ulazilo na četvora glavna vrata: Mesnička (na zapadu), Nova, kasnije Opatička (na sjeveru), Dverce (na jugu) i Kamenita (na istoku). Jedino su Kamenita vrata sačuvana do danas. Već u 13. st. na središnjem je gornjogradskom trgu postojala crkva Sv. Marka, nešto manja od ove današnje, ponovo podignute ili temeljito pregrađene sredinom 14. ili na početku 15. st. Najvrednija je starina Markove crkve njezin južni gotički portal. Na uglu Markova trga (na ulazu u današnju Ćirilometodsku ulicu) već je u srednjem vijeku stajala Gradska vijećnica, sjedište gradske uprave, kasnije dograđivana, rušena, ponovo građena i pregrađivana.

Crkva Sv. Marka
Formiranje današnjega središnjeg zagrebačkog trga – Trga bana Josipa Jelačića – započelo je 1641. zasnivanjem novog sajmišta u nizini podno Gradeca i Kaptola, gdje se nalazio obilan izvor Manduševec po kojemu je Trg dobio i svoje prvo ime. Oko toga okupljališta svega tadašnjeg “poslovnog svijeta” iz Zagreba i mnogih drugih krajeva, kasnije nazivanog Harmicom, postupno se razmahala gradnja brojnih kuća i pristupnih puteva. (Jedan od tih puteva, današnja Petrinjska ulica, u svom začetku, u 18. st., nosi slikovito ime “Med grabami”, koje jasno dočarava njegov tadašnji izgled i okoliš.)
Sjedinjavanje nekad oštro razdvojenih, nerijetko i žestoko zavađenih naselja na susjednim brežuljcima i onih u njihovu podnožju, u formalnom je smislu započeto objavom “Privremenog obćinskog reda za kraljevski grad Zagreb” 7. rujna 1850. Tim je aktom određen pojam Zagreba. Umjesto malih starih općina konstituiran je jedinstveni grad koji je obuhvatio Gradec, Kaptol s Vlaškom ulicom i općinu Horvati. Ukinute su stare feudalne pravice, propisane još u Zlatnoj buli, a uveden je demokratski ustroj u rukovođenju gradom u kojem sudjeluju i širi slojevi zagrebačkoga građanstva. Gradska je uprava otad mogla, pa i morala, upravljati na bitno moderniji način.

Prostor Gornjega grada – Medveščaka već je stoljećima središnjom pozornicom zagrebačke i hrvatske povijesti. Zahvaljujući tome, praktički svaka stopa toga dijela Zagreba ima svoje povijesno-spomeničko i simboličko značenje. To pogotovo vrijedi za tri tamošnja najpoznatija trga: Trg bana Josipa Jelačića, Kaptol i Markov trg. Tako će Zvonimir Milčec, jedan od najzagrebačkijih pisaca, o ovom potonjem nadahnuto napisati i ovo:

“Zagreb hrvatskom metropolom postaje, dakle, upravo na Markovu trgu.

Prvi put hrvatskim jezikom progovoreno je u Državnom hrvatskom saboru (Ivan Kukuljević, 1843.) na Markovu trgu.

Na Markovu trgu pale su i prve političke žrtve na oltar samostalnosti Hrvatske (Srpanjske žrtve, 1845.).

Na Markovu trgu, kako legenda kaže, užarenom je krunom okrunjen kralj hrvatskih seljaka Matija Gubec.

S Markova se trga oglasila prva hrvatska radiopostaja (1926.), odaslavši prvi put u eter hrvatsku nacionalnu himnu.

Na Markovu trgu izglasan je prvi Ustav slobodne i neovisne Hrvatske.

Nije onda ni čudo što je u ovom domovinskom ratu neprijateljska granata svoj cilj tražila i pronašla upravo na Markovu trgu, pogodivši Banske dvore, koji zajedno s Trgom čine kultno mjesto hrvatske političke i državotvorne samosvijesti.

Markov trg je, dakle, koliko zagrebački, toliko i hrvatski trg, štoviše, on je zagrebačka adresa i same Hrvatske.”

U razdoblju od 1945. do 1952. područje današnje gradske četvrti Gornji grad – Medveščak pripadalo je I. i II. gradskom rajonu (Centar i Medveščak). Godine 1952. ukinuti su rajoni, a cijelo uže gradsko područje prelazi u upravnu nadležnost Narodnog odbora Grada. Samo godinu dana kasnije osnivaju se općine na užem gradskom području. Prostor današnjega Gornjega grada – Medveščaka ulazi u okvir dviju općina: Gornji grad i Medveščak. Godine 1955., pak, spajanjem dotadašnjih općina Gornji i Donji grad nastaje Općina Centar. Od 1967. do 1974. Grad Zagreb funkcionira kao jedinstvena općina. Prigodom ponovnog osnivanja općina, 1974., dijelovi Gornjega grada – Medveščaka pripadaju općinama Centar i Medveščak koje djeluju do 31. prosinca 1990. Do početka 1994. na prostoru današnje gradske četvrti postojalo je trinaest mjesnih zajednica: “August Cesarec”, Gornji grad, Gupčeva zvijezda, “Ivan Kukuljević Sakcinski”, Kraljevac, Medveščak, Nova Ves, Petrova, Ribnjak, “Stjepan Radić”, Šalata, Tuškanac i Voćarska. Gradskoj četvrti Gornji grad – Medveščak pripadaju još i manji dijelovi područja osam bivših mjesnih zajednica: "Andrija Medulić", Cvjetni trg, "Dinko Šimunović", Jelenovac, Mlinovi, "Petar Zrinski", Šestine i Zrinjevac.

U veljači 2009. na području Gradske četvrti Gornji grad – Medveščak osnovano je 13 mjesnih odBORA


EVO NAUCITE NESTO NOVO O ZAGREBU!!!
Back to top Go down
View user profile http://website.com
Devil
Admin
avatar

Posts : 91
Join date : 2013-01-29
Location : Macedonia

PostSubject: Re: O mom gradu.   Fri Feb 22, 2013 7:32 pm

Ja nemogu da pisem o svoj grad jer nema nigde na srpsko-hrvatski,a neda mi se da prevedjivam Very Happy
Back to top Go down
View user profile http://prim.forumotion.com
red john

avatar

Posts : 105
Join date : 2013-02-06
Age : 23
Location : zagreb hrvatska

PostSubject: Re: O mom gradu.   Fri Feb 22, 2013 7:48 pm

Devil wrote:
Ja nemogu da pisem o svoj grad jer nema nigde na srpsko-hrvatski,a neda mi se da prevedjivam Very Happy
LOL
Back to top Go down
View user profile http://website.com
SaniTaruM

avatar

Posts : 26
Join date : 2013-02-01

PostSubject: Re: O mom gradu.   Tue Mar 05, 2013 7:21 pm

O porijeklu imena Tivat postoje četiri oprečna mišljenja
1) naziv Tivat izveden je od imena ilirske kraljice Teute koja je jedno vrijeme imala svoju prijestonicu u Risnu, a možda i ljetnikovce u blizini današnjeg Tivta.
2)naziv bi mogao biti izveden od imena hrišćanskih svetaca kao što su sanctus Theodorus, Theodosius, Theodotus, Theodulus ili srednjovjekovnog (XII v.) Theudo, Teodo.
3) vrlo kratko i bez većih obrazloženja. Po tom mišljenju naziv potiče od keltske riječi „touto“ što znači grad.
4)od vodećih keltologa regiona i tvrdi da je naziv izveden od keltske riječi „tivad“ (savremeni velški: tywod, što znači pijesak.

Tivat je proso kroz ilirske, rimsko-vizantijaske, srpske, mletačko-turske i austrijske epohe, o tome svjedoce mnoga arheoloska nalazista
Pa, ilirski period se zavrsava 168-7. godine p. n. e. ali Tivat je vjerovatno bilo samo mjestasce
Tivat se kao grad počeo razvijati tek krajem XIX v. kad je osnovana vojno pomorska luka Arsenal. Do izgradnje Arsenala zemljišni posjedi u Tivtu su uglavnom bili u rukama feudalne vlastele Prčnja, Perasta, Dobrote i Kotora.

Eto znacajna mjesa su Srednjovjekovni dvorac Ljetnikovac Buca, Gradski Park, Gornja Lastva, Ostrvo Cvjeca, Solila, Ostrvo Sveti Marko - Stradioti

I moja omiljena Zupa Very Happy Nekada mjesto pripadalo Kotorskoj familiji Bizanti, poslje sagradjeno za vojne potrebe Austro-Ugara i napravljen kazino u koji su mogli dolazit samo vojnici i imucni ljudi.
Back to top Go down
View user profile
Devil
Admin
avatar

Posts : 91
Join date : 2013-01-29
Location : Macedonia

PostSubject: Re: O mom gradu.   Mon Mar 18, 2013 2:39 am

Veles (makedonski: Велес) je grad od 43 108 stanovnika, u središnjem dijelu Republike Makedonije, koji leži na obalama rijeke Vardar.
Sjedište je istoimene Opštine Veles, koja ima oko 55 108 stanovnika (po popisu iz 2002.)[1]. Za vrijeme SFRJ grad se zvao Titov Veles.
U svojoj historiji grad je često mijenjao ime: od Vilazora (grčki Βυλασωρα), preko Ćuprili do današnjeg Veles. Ovo današnje ime grad je dobio u 7. st. sa doseljavanjem Slavena na Balkanski poluotok, od slavenske riječi veles koja znači "u šumi" (zbog gustih šuma koje su ga okruživale). Prvo naselje pod imenom Vilazora osnovali su Tračani, nakon toga jedno vrijeme je dio Pajonskog kraljevstva, poslije toga postaje dio Bizantskog Carstva.
Za Otomanske vlasti grad je nazvan Ćuprili po Mehmedu Köprülü, Abancu Velikom veziru Otomanskog carstva.[2]. Nakon liberalizacije otomanskog carstva za vrijeme reformi zvanih Tanzimat (1839. - 1876.) izgrađena je nova veća saborna crkva Sv. Pantelejmona, otvorena prva crkvena škola na narodnom jeziku (makedonskom - bugarskom) i osnovana prva biblioteka i štamparija 1867. (vlasnik Hristo Danov).[3]
Veles je bio prvi makedonski grad koji je imao gimnaziju, kazalište, muzej i muzičku školu. [4]Među sačuvanim srednjevjekovnim spomenicima, najpoznatiji je manastir Sv. Dimitrija (14. st.) pored grada. Nakon Drugog svjetskog rata gradu je promijenjeno ime u Titov Veles, po prvom predsjedniku socijalističke Jugoslavije Josipu Brozu Titu, nakon osamostaljenja Makedonije, grad je 14. septembra 1996. ponovno promijenio ime iz Titov Veles u Veles.
Back to top Go down
View user profile http://prim.forumotion.com
Sponsored content




PostSubject: Re: O mom gradu.   

Back to top Go down
 
O mom gradu.
Back to top 
Page 1 of 1

Permissions in this forum:You cannot reply to topics in this forum
Punks,Rockers,Metalheads :: Off topic :: Gradovi-
Jump to: